Učestalost spolno prenosivih bolesti u stalnom je porastu, posebno kod mladih ljudi sklonih mijenjanju partnera
Najčešći razlozi traženja pomoći ginekologa su upale. Kako ih se većina prenosi spolnim putem, nazivamo ih spolno prenosivim bolestima.
Ženski spolni sustav je anatomski i funkcionalno nedjeljiv, ali ga, radi lakše preglednosti, ipak dijelimo na gornji i donji. U gornji dio svrstavaju se tijelo maternice, jajovodi i jajnici, a upala u tom dijelu manifestira se kao endometritis (upala sluznice maternice), salpingitis (upala jajovoda), ooforitis (upala jajnika) ili parametritis i pelveoperitonitis (upala okolnih struktura). Najčešće se upalni procesi događaju zajedno, tako da govorimo o tzv. zdjeličnoj upalnoj bolesti, koja nastaje uzlaznim širenjem infekcije iz donjega genitalnog trakta.
Infekcije donjega genitalnog sustava izazivaju pojačan iscjedak, svrbež, žarenje i peckanje, a mogu biti vulvitis (upala stidnice), vaginitis ili kolpitis (upala rodnice) i cervicitis (upala vrata maternice). Kako infekcije stidnice i rodnice najčešće idu zajedno, govorimo o vulvovaginitisu. U današnje vrijeme najveću pozornost posvećujemo klamidijskoj infekciji koja, ako se na vrijeme ne liječi, za posljedicu može imati neplodnost, te o infekciji HPV virusom koja, ne kontrolira li se, može dovesti do karcinoma vrata maternice.
Učestalost spolno prenosivih bolesti u stalnom je porastu, posebno kod mladih ljudi sklonih mijenjanju partnera. Zbog njihove povezanosti sa zdjeličnim upalama i posljedičnom neplodnošću, premalignim i malignim bolestima, mogućim poremećajima u trudnoći, porođaju i babinju te nastanka upale kod novorođenčeta, od velikog su javnozdravstvenog značaja. Stoga je neobično važno upoznati široku populaciju o svim mogućim rizicima, načinima prenošenja, zaštiti i mogućnostima preventive i liječenja.
Infekcije stidnice
Mogu biti primarne i sekundarne. Sekundarne, koje su mnogo češće, nastaju širenjem iz rodnice. S obzirom na uzročnika, primarne infekcije mogu biti virusne, bakterijske i parazitarne.
Virusne infekcije – Najčešće virusne infekcije su šiljasti kondilomi koji nastaju infekcijom niskorizičnim tipovima 6 i 11 Humanog papilloma virusa (HPV). Liječenje je simptomatsko, premazivanjem 25-postotnim podofilinom, elektrokauterizacijom električnim nožem ili uništavanje tekućim dušikom (krioterapija). Liječenje uzroka do danas nije moguće, ali kao preventiva iznimno je važno četverovalentno cjepivo, djelotvorno protiv infekcije nisko rizičnim tipovima 6 i 11, ali u visoko rizičnim tipovima 16 i 18 koji mogu izazvati karcinom vrata maternice. Na našem tržištu dostupno je pod tvorničkim imenom Gardasil.
Važno je spomenuti i Herpes genitalis, spolno prenosivu bolest koju uzrokuje Herpes simplex virus tipa 2 u 90 posto slučajeva i tipa 1 u 10 posto slučajeva. Nakon infekcije na koži se javljaju bolni mjehurići, koji prskaju, zbog čega nastaju ranice koje brzo zacjeljuju. No, može doći i do bakterijske superinfekcije, što otežava zacjeljivanje. Uz lokalne, kod primoinfekcije prisutni su i opći simptomi, poput povišene temperature i povećanja limfnih čvorova. Kod recidiva, koji obično nastupa u slučaju pada imuniteta, javljaju se samo lokalni simptomi. Liječenje je također simptomatsko, mastima i/ili tabletama koje sadrže aciklovir (Virolex, Aciklovir).
Najveću pozornost posvećujemo klamidijskoj infekciji koja, ako se na vrijeme ne liječi, za posljedicu može imati neplodnost, te o infekciji HPV virusom koja, ne kontrolira li se, može dovesti do karcinoma vrata maternice
Bakterijske upale – U njih spada bartolinitis, upala Bartollinijeve žlijezde smještene u donjoj trećini velikih usana. Infekciju s razvojem apscesa do veličine kokošjeg jajeta može izazvati nekoliko vrsta bakterija. Liječenje je kirurško, otvaranjem apscesa skalpelom uz obveznu antibiotsku zaštitu. Ako se upala često ponavlja, terapijski izbor potpuno je odstranjenje žlijezde.
U posljednje vrijeme ponovno se govori o sifilisu, čija je pojavnost u porastu. Uzročnik je bakterija Treponema pallidum. Nakon inkubacije od tri do šest tjedana, nastaje tvrd i bezbolan čir na stidnici ili u rodnici koji spontano prolazi nakon nekoliko tjedana. Ako se ne liječi u početnom stadiju, za dva do šest mjeseci prelazi u sekundarni stadij s pojavom povećanih limfnih čvorova, širokih kondiloma i bezbolnih čireva na koži sluznice. U početnom primarnom stadiju uspješno se liječi visokim dozama eritromicina ili doksiciklina.
Parazitarne upale – U njih spadaju stidne uši (Phthirius pubis) koje se prenose u stidne dlake i vrlo su zarazne (nakon prvog odnosa 90 posto partnera je inficirano). Uši se hrane krvlju, a jaja odlažu uz folikul dlake, što izaziva alergijsku reakciju i jak svrbež. Svrab, koji je najžešći tijekom noći, izaziva S. scabiei, kojem pogoduje topla koža, pri čemu se kreće i do 3 cm po minuti. Liječenje se sastoji u uništavanju parazita i jaja pomoću permetrina, piretrina (Bubil) ili lindana (Milinor) u obliku šampona. Odjeća i posteljina moraju se raskužiti. U trudnoći se terapija smije provesti samo jednom.
Infekcije rodnice
Nastaju unosom uzročnika izvana ili porastom broja organizama koji su dio fiziološke flore rodnice zbog promjene kiselosti rodnice pod utjecajem različitih čimbenika.
Zdrava rodnica, odnosno fiziološki iscjedak, ima pH od 3,8 do 4,2. Normalnu kiselost rodnice održavaju epitelne stanice rodnice u kojima se pod utjecajem estrogena iz glikogena stvara mliječna kiselina, čemu dodatno pridonose i laktobacili. Nastupi li stanje smanjene razine estrogena i laktobacila, narušava se kiselost rodnice i razvija se upala. Takva situacija nastaje u pretpubertetu, za vrijeme i nakon menstruacije u svakom ciklusu, tijekom postmenopauze, uzimanja antibiotika, kod dijabetesa, trudnoće ili uzimanja kontracepcijskih pilula. Najčešće upale rodnice su bakterijska vaginoza, trihomonijaza i kandidijaza.
Bakterijska vaginoza – Riječ je o sindromu koji predstavlja neravnotežu između smanjena broja laktobacila i povećana broja anaeroba, posebno Gardnerelle vaginalis. Karakterizira je rjeđi, mliječno-sivkasti iscjedak koji miriše na pokvarenu ribu. Liječenje obaju partnera provodi se metronidazolom ili klindamicinom.
Trihomonijaza – Trihomonas vaginalis nalazimo u rodnici, cerviksu, mokraćnoj cijevi i mokraćnom mjehuru, stoga govorimo o urogenitalnoj trihomonijazi. Prisutna je kod 20 do 25 posto žena koje dođu na rutinski pregled ginekologu. Najčešća je u reproduktivnom razdoblju i trudnoći. Karakterizira je obilni žuto-zeleni pjenušavi iscjedak neugodna mirisa. Liječenje je isto kao i za Gardnerellu, uz obveznu istovjetnu terapiju za partnera.
Kandidijaza – Prisutna je kod 20 do 25 posto žena bez kliničkih znakova upale. Nalazimo je u slučaju antibiotske terapije, dijabetesa, trudnoće, kod uzimanja kortikosteroidne terapije i svih stanja smanjena imuniteta. Osim promijenjene kiselosti rodnice pod prethodno navedenim uvjetima, može se dobiti i spolnim putem te preko zahodske daske, mokrog ručnika, na bazenu… Infekcija je klinički vidljiva pojavom obilna bijelog, sirasto grudastog iscjetka uz svrbež i pečenje vanjskog spolovila. Liječi se lokalno i sistematski antimikoticima, s tim da je poželjno u terapiju uključiti i partnera.
Klamidija – Uzročnik je takozvane tihe upale koja se može proširiti i na gornji dio genitalnog sustava bez simptoma. Nalazi se u vratu maternice 12 do 18 posto žena reproduktivne dobi, a znatno češće (30 do 40 posto) kod onih pogođenih neplodnošću zbog začepljenja jajovoda i izvanmaternične trudnoće. Klamidija uzrokuje upalu u cervikalnom kanalu, zbog čega smanjuje kvalitetu cervikalne sluzi, što olakšava prodor drugih bakterija i virusa. Kad su prisutni simptomi, karakterizira ih gnojni iscjedak, krvarenja nakon odnosa i upala sluznice rodnice. Liječenje se provodi nakon analize kulture stanica s tetraciklinima i njihovim pripravcima.
Mikroplazme i ureaplazme – To su mikroorganizmi između bakterija i virusa koji se mogu naći u 30 do čak 90 posto žena bez simptoma. Njihova uloga u upalama ženskoga spolnog sustava još nije razjašnjena, tako da je upitna i potreba njihova liječenja.
Humani papiloma virus (HPV) – Prenosi se spolnim putem. Dosad je otkriveno više od 150 tipova, koji su prema promjenama koje mogu izazvati podijeljeni u podgrupe niskog, srednjeg, visokog i neodređenog tipa, odnosno rizika. Tipovi niskog rizika izazivaju već spomenute genitalne bradavice, a HPV srednjeg, visokog i neodređenog tipa mogu izazvati promjene prekanceroznog tipa i karcinom na vratu maternice. Infekcija HPV virusom nije trajna. U većine žena dolazi do spontanog nestajanja virusa bez razvoja bolesti, a kod određenog broja može doći do promjena na stanicama, čemu pogoduje pušenje, uporaba kontracepcijskih sredstava, infekcije drugim spolno prenosivim uzročnicima, promiskuitet i stanje loše ishranjenosti, odnosno smanjena imuniteta. Liječenja nema, pa se preporučuje zdrav život, uzimanje antioksidansa, izbjegavanje stresa i redovito PAPA testiranje.
