Postoje načini da se pobačaj, koji predstavlja traumu za ženu i njezine najbliže, predvidi i spriječi
Kad trudnoća ne završi porodom, nego se okonča ranije i nenamjerno, govorimo o neželjenom gubitku trudnoće, odnosno pobačaju.
Današnja medicina spontanim pobačajem smatra trudnoće koje su završene prije 24. ili čak 22. tjedna trudnoće, odnosno one kod kojih je plod lakši od 500 grama. Ako žena uzastopno izgubi dvije ili više trudnoća, govori se o ponovljenom ili habitualnom pobačaju.
Razlozi spontanog i habitualnog pobačaja mogu biti višestruki. Oko 70 posto ranih spontanih pobačaja i oko 30 posto pobačaja u drugom tromjesečju posljedica su kromosomskih nepravilnosti ploda. Do takve dijagnoze dolazi se analizom pobačenog ploda. Infekcije ili oštećenja ranog zametka uzrokovat će nepravilan te izostali razvoj ploda i posteljičnog tkiva. Infekcije bakterijama i virusima nisu uzrok spontanih pobačaja, osim infekcije ureaplazmom, toksoplazmom i mikoplazmom. I konzumiranje alkohola, duhana, kave, droge i nekih lijekova može biti uzrok gubitka trudnoće.
Što vodi do gubitka ploda
Dijete i posteljično tkivo na svojim stanicama sadrže antigene koji su strani majčinom imunološkom sustavu te bi prema logici majka trebala odbaciti plod kao strano tijelo. Međutim, priroda se za to pobrinula uspostavljanjem podnošljivosti imunološkog sustava majke na antitijela trofoblasta (zametka). Izostane li ta podnošljivost, dolazi do spontanog pobačaja.
Ako je vrat maternice slab i ne drži, govorimo o insuficijenciji vrata maternice. Zbog tog razloga gube se trudnoće starije od 14 tjedana. Taj poremećaj još nije do kraja razjašnjen, ali je sve očiglednije da se trudnoće gube ili zbog nastupajuće uzlazne infekcije ili ispadanja plodovih ovoja i njihova spontanog prsnuća. Uzrok insuficijenciji vrata maternice može biti prirođena slabost unutarnjeg ušća, koja može postojati samostalno ili biti udružena s nepravilnostima maternice i rodnice. Unutarnje ušće može se oštetiti njegovim nasilnim širenjem (dilatiranjem) kod namjernih pobačaja ili nakon konizacije (zahvata kojem je cilj rješavanje promjena na vratu maternice). Dođe li do kontrakcija maternice, i one mogu izazvati slabost i otvaranje unutarnjeg ušća vrata. I određeni uzročnici infekcija mogu lučiti tvari koje otapaju vezivo unutrašnjeg ušća vrata maternice, pogodujući tako nastanku insuficijencije.
Nepravilno liječena, neliječena ili nekontrolirana šećerna bolest te bolesti sa smanjenim ili povećanim lučenjem hormona štitnjače uzrokuju otežano zanošenje i gubitak trudnoće. Ako se takva patologija na vrijeme dijagnosticira i pravilno liječi, isključuje se mogućnost pobačaja.
Do kontrakcija maternice može doći i ako trudnica boluje od kroničnih bolesti kao što su insuficijencija srca, bubrega, jetre, zatim koagulopatije, kolagenoze i kronične sistemske ili lokalne infekcije koje se prenose na ovoje, maternicu ili plod.
Ako maternica nije normalno građena, može biti poremećeno stvaranje mreže krvnih žila između maternice i tkiva koje hrani plod, što plodu može smanjiti prostor za razvoj. Paradoksalno, najveći poremećaji su manji defekti, poput djelomično pregrađene maternice (uterus subseptus).
Četiri stupnja pobačaja
PREPOZNAJMO SIMPTOME
Simptomi pobačaja su krvarenje iz rodnice, bolovi u donjem trbuhu, istjecanje plodne vode i izlaženje dijelova posteljice ili ploda iz rodnice. Mogu se javljati u različitim kombinacijama i biti različite jačine.
Primijeti li se bilo koji od navedenih simptoma, pa i u najslabijem intenzitetu, potrebno je posjetiti ginekologa koji će na temelju simptoma, ginekološkog pregleda i ultrazvuka, te eventualno određivanjem razine beta HCG-a iz krvi postaviti dijagnozu tipa pobačaja.
Pobačaj se može javiti u nekoliko stupnjeva. Ako postoji samo krvarenje različitog intenziteta, obično slabijeg, kad vrat maternice drži i ultrazvučni nalaz je uredan, govorimo o prijetećem pobačaju (ab. imminens). Takva se trudnoća nastavlja normalno, uz terapiju progesteronom i mirovanje.
Ako su, pak, krvarenje i bolovi jači, a otvaranje vrata maternice evidentno na ginekološkom pregledu, govorimo o započetom pobačaju (ab. incipiens). I uz takvu kliničku sliku moguće je zadržati trudnoću.
Kad su krvarenje i bolovi jaki, vrat maternice otvoren, a plod i njegovi dijelovi se pipaju u kanalu vrata maternice, kažemo da je pobačaj u tijeku (ab. in tractu).
O potpunom pobačaju (ab. completus) govorimo kad se bolovi i krvarenje smire, vrat maternice je zatvoren i ultrazvučno nema u maternici dijelova ploda i posteljičnog tkiva.
Razvije li se blaga infekcija i upala sluznice maternice, ali nema širenja na ostale spolne organe, govorimo o nekompliciranom febrilnom pobačaju. Ako se upala proširi na jajnike i okolna tkiva, može doći do kompliciranog pobačaja s visokom temperaturom, lošim općim stanjem i krvnom slikom. Liječenje se provodi antibioticima nakon hitnog otkrivanja uzročnika infekcije iz krvi.
U odabiru načina liječenja pobačaja ultrazvuk igra važnu ulogu. Vrlo je važno znati je li plod živ i ima li smisla čekati s dovršavanjem trudnoće ili je dalje održavati. Ako je plod živ, a žena jako krvari, vrijedi pokušati s terapijom, a kod oskudnog krvarenja i mrtvog ploda nema se što čekati.
Način dovršenja spontanog pobačaja ovisi o trajanju trudnoće, jačini simptoma i nalazu na vratu maternice. Kod trudnoće do 12 tjedana provodi se kiretaža. Ako je pobačaj kompletan, nije potrebno raditi kiretažu, nego je dovoljno serijsko određivanje beta HCG-a do njegove negativizacije. Nakon 12. tjedna trudnoće mora se pažljivo provjeriti je li maternica prazna, čak i kod potpunih pobačaja.
Ako je trudnoća starija od 20 tjedana, provjeru obavljamo rukom, tj. manualnom eksploracijom materišta pod anestezijom.
Ako su pobačaji uzastopni
Ponavljaju li se pobačaji, govorimo o habitualnim pobačajima. Kod takvih slučajeva preporučuje se prekoncepcijska obrada (obrada prije zanošenja sljedeće trudnoće), koja uključuje detaljan klinički i ginekološki pregled, isključivanje anomalija vrata i tijela maternice pretragama kao što su HSG (rendgensko snimanje maternice i jajovoda kontrastom s ciljem otkrivanja eventualne nepravilnosti u građi) i HSG pod kontrolom UZV, promatranje šupljine maternice posebnim uređajem pod općom anestezijom (histeroskopija) te promatranje male zdjelice i u njoj smještenih struktura (laparoskopija).
Treba odrediti i kariogram obaju supružnika da se isključe pogreške na kromosomima koje bi mogle uzrokovati pobačaje, utvrditi čimbenike koji bi mogli uzrokovati nepovoljnu imunološku reakciju te uzeti cervikalni bris na klamidiju, ureaplazmu, mikoplazme i aerobe. Test opterećenja glukozom i vrijednosti hormona štitnjače mogli bi ukazati na postojeći, dosad neotkriven ili neliječen poremećaj u metabolizmu šećera i/ili radu štitnjače, koji mogu uzrokovati stvaranje jajne stanice lošije kvalitete, a time i manje vrijednog ploda kojeg organizam odbacuje.
