Neke simptome mogu izazvati manje ozbiljna stanja, ali i karcinom. Da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled
Ginekološki karcinom laička je terminologija za karcinom cerviksa, endometrija i jajnika. Budući da se razlikuju po uzrocima nastanka, simptomima, (ne)mogućnosti prevencije, liječenju i prognozama, važno ih je razlučiti.
Karcinom cerviksa
Cerviks (vrat maternice) dio je maternice koji se nalazi na unutarnjem kraju rodnice. Prekriven je pločastim stanicama izvana i cilindričnim unutar kanala i upravo iz te dvije vrste stanica nastaje 90 posto karcinoma.
Karcinom cerviksa obično raste sporo tijekom nekog razdoblja. Prije nego što se stanice karcinoma otkriju, tkivo cerviksa prolazi promjene, u smislu pojave stanica koje nisu normalne (displazija), a mogu se uočiti u ranom stadiju uzimanjem PAPA obriska jednom godišnje ili po potrebi češće, ovisno o nalazu prethodnog pregleda i uputama ginekologa.
U Hrvatskoj se svake godine bilježi oko 400 novootkrivenih slučajeva raka vrata maternice, a 100 do 200 žena umre. Posljednji podaci Zavoda za javno zdravstvo RH govore o učestalosti od 16 na 100.000 žena. Iako ne spada u pet vodećih malignoma u žena u našoj zemlji, ipak je još uvijek najčešće dijagnosticiran malignom u žena od 20 do 29 godina, te drugi najčešće dijagnosticirani malignom u skupini žena od 30 do 39 i od 40 do 49 godina.
Rizični čimbenici u nastanku su rani seksualni kontakt, promiskuitet, loša genitalna higijena, niži socijalno-ekonomski status, HPV (Humani papiloma virus) i HSV-2 (Herpes simplex virus) infekcija, kronične infekcije klamidijom, veći broj poroda, pušenje koje slabi imunološki sustav i sprječava da se organizam izbori protiv HPV-a.
Cervikalna intraepitelna displazija (CIN) manjeg stupnja može nestati sama od sebe ili liječenjem bakterijskih vaginoza koje se nađu brisevima vrata maternice. Ako napreduje, progredira u carcinoma in situ (CIS) koji je lokaliziran samo na jednom mjestu i ne prožima okolno tkivo. Kad se proširi nekoliko milimetara u okolno tkivo, ali još uvijek ne prodre u krvne i limfne žile, zove se mikroinvazivni karcinom. Taj proces može potrajati nekoliko godina, ali kad se zloćudni tumor otkrije, on se brzo proširi na susjedna tkiva ili druge organe, obično crijeva, jetru i pluća.
Karcinom cerviksa u svojoj najranijoj i najlakše izlječivoj fazi ne uzrokuje nikakve simptome. Ako postoje, najčešći su uporni vaginalni iscjedak koji može biti blijed, vodenast, roza, smeđi, prošaran krvlju ili taman i smrdljiv. Na njega može upućivati i nenormalno vaginalno krvarenje, posebno između menstrualnih krvarenja, nakon odnosa ili ispiranja i nakon menopauze koje postupno postaje teže i dulje. Nažalost, često nema nikakvih simptoma dok bolest nije uznapredovala. U uznapredovaloj fazi simptomi su gubitak apetita, težine, umor, bol u zdjelici, leđima, nogama, istjecanje mokraće i/ili fekalija iz vagine te lomovi kostiju.
Velika većina žena kod kojih je dijagnosticiran zloćudni tumor cerviksa nisu išle na redovite pretrage PAPA testa ili nisu ništa poduzele nakon jednog abnormalnog PAPA testa. Zato možemo reći da je jedini i najveći čimbenik rizika za loš ishod kod žena kod kojih se razvio karcinom cerviksa upravo neredovito uzimanje PAPA testa.
Karcinom jajnika
S učestalošću od 11 do 15 na 100.000 žena, ovaj karcinom treći je po učestalosti ginekološki malignom (nakon raka vrata maternice i endometrija), a po smrtnom ishodu je na prvom mjestu. U odnosu na sve ostale malignome (dojke, debelog crijeva, endometrija, vrata maternice, pluća), još uvijek ima najlošiju prognozu. Računa se da od njega oboli 1 do 2 posto svih žena tijekom života. Prije svega je bolest pre- i postmenopauzalnih žena (prosječna starost oboljelih žena je 50 do 65 godina). Češće se javlja u žena koje imaju normalnu ovulaciju, ali nikada nisu zatrudnjele.
Iako simptomatologija nije specifična, najnovija istraživanja upućuju na to da čak 93 posto pacijentica ima barem jedan od osam ispitivanih simptoma: nadutost, punoća ili pritisak u donjem dijelu trbuha ili zdjelici, bol u trbuhu ili donjim dijelovima leđa, gubitak energije, često mokrenje, pečenje kod mokrenja, zatvor, nedostatak apetita, proljev i mučnina. Često se javljaju i nepravilnosti ciklusa, bolne menstruacije ili krvarenje u postmenopauzi. Kod uznapredovalih slučajeva su još mogući ascites, subileus, ileus, gubitak na težini i kaheksija, kao i virilizacija kod tumora koji stvaraju muške spolne hormone. Unatoč nespecifičnim simptomima, edukacija pacijentica, osobito starijih od 50 godina, mogla bi rezultirati ranijom dijagnozom i uspješnijim liječenjem.
Nažalost, još ne postoji znanstveno potvrđena dijagnostička metoda koja bi mogla biti metoda probira (screening). Za rano otkriće nužne su redovite ginekološke kontrole uz vaginalni ultrazvuk. U slučaju nejasnih nalaza, uz standardnu laboratorijsku obradu određuju se tumorski biljezi. Sljedeća dijagnostička stepenica, ujedno i terapijska, obuhvaća laparoskopiju i histološku analizu tumorskog tkiva, čime završava liječenje u slučaju benignih tumora. U slučaju nalaza malignih stanica, ovisno o stadiju bolesti, pristupa se daljnjem liječenju koje podrazumijeva laparotomiju(otvaranje trbuha rezom), kirurški staging i uklanjanje što je moguće više tumorske mase. Zato je vrlo važno preoperativno načiniti i ostale pretrage koje bi mogle biti od značaja kod proširene operacije (intravenski urogram, cistoskopija, rektoskopija, ultrazvuk i/ili CT trbuha).
Karcinom endometrija
Riječ je o karcinomu trupa maternice koji se razvija iz sluznice maternice (karcinom trupa maternice koji nastaje iz mišićnog i/ili vezivnog tkiva zove se sarkom). Spada među pet najčešćih karcinoma žena u našoj zemlji i drugi je najčešći karcinom (iza dojke) u dobnim skupinama od 50 do 59 i od 60 do 69 godina. Rizik obolijevanja raste sa životnom dobi, tako da se oko trećine javlja u perimenopauzi, a dvije trećine u postmenopauzi, dok se vrlo rijetko javlja u žena mlađih od 40 godina. Procjenjuje se da čini 30 posto svih ginekoloških karcinoma, s tendencijom porasta. Razlog tome treba tražiti u većoj dostupnosti i poboljšanju dijagnostičkih postupaka, ali i očekivano duljem trajanju života žena u Hrvatskoj.
Pravi uzrok nije poznat, a liječnici malokad mogu objasniti zašto jedna žena dobiva uterini karcinom, a druga ne. Istraživanjima je utvrđeno da u rizičnu skupinu spadaju žene starije od 50, one koje imaju hiperplaziju endometrija, koriste hormonsko nadomjesno liječenje (posebno samo estrogen), koje imaju povećanu težinu, uzimaju Tamoxifen (terapija karcinoma dojke), žene bijele rase, one s karcinomom debelog crijeva, nerotkinje te žene koje su rano dobile prvu menstruaciju i kasno ušle u menopauzu. Ako postoje čimbenici rizika, treba se kod liječnika informirati o simptomima i učestalosti pregleda.
Najčešći rani simptom je abnormalno vaginalno krvarenje, koje može početi kao vodenasti i krvavo tingirani iscjedak koji postupno sadrži sve više krvi. Krvarenja u postmenopauzi u 40 do 60 posto slučajeva upućuje na rak endometrija. Takvo krvarenje žene ne smiju smatrati dijelom menopauze. Može se pojaviti i bol tijekom spolnog odnosa i u području zdjelice.
Osim karcinoma, spomenute simptome mogu izazvati i manje ozbiljna stanja. Najčešće nije posrijedi karcinom, ali da bi se on isključio, potreban je liječnički pregled.
