Spolne anomalije, infekcije ili problemi s menstrualnim ciklusom, samo su neki od razloga za odlazak ginekologu
Iako je posrijedi isti spolni sustav, djevojčici, adolescentici i zreloj ženi ne može se pristupati na isti način. Upravo stoga u ginekologiji razlikujemo dječju i adolescentnu ginekologiju. Dječja ginekologija obuhvaća ginekološke probleme djevojčica približno do desete godine života, a adolescentna od desete do dvadesete, u razdoblju koje dijelom karakterizira i pubertet (od desete do šesnaeste) kao biološka faza rasta i razvoja.
Od novorođenačke dobi do potpune spolne zrelosti mijenjaju se građa i funkcija spolnih organa. Da bismo lakše razumjeli spolni razvoj i uz njega vezanu problematiku, treba razlikovati nekoliko faza.
Novorođenačka dob – Tijekom prvih nekoliko tjedana života žensko novorođenče reagira na spolne hormone majke pristigle putem posteljice, što se očituje prolaznim kliničkim znakovima. Kod djece rođene u terminu vidljive su otečene bradavice i tkivo dojki, iz kojih se katkad može istisnuti bjelkasti iscjedak (tzv. vještičje mlijeko), što se zapravo ne radi kako ne bi došlo do infekcije. Terapija nije potrebna. Nadalje, velike usne na vanjskom spolovilu su otečene, a male zadebljane i ispadaju van. Velik broj novorođenčadi ima iscjedak koji je također hormonski uzrokovan.
Nekoliko dana nakon rođenja hormoni nestaju iz krvotoka novorođenčeta, a na spolnim organima nastaju promjene koje će trajati cijelo djetinjstvo, sve do razdoblja uoči menarhe (prve menstruacije), kad prestaje hormonska neaktivnost.
Rano djetinjstvo – Hormoni u ovom razdoblju potpuno miruju. Još nije poznat znanstveni razlog takve hormonske tišine. Izgled vanjskih spolnih organa u potpunosti odgovara činjenici da nema hormonskog utjecaja: velike usne su ravne, a koža na njima izgleda kao koža bilo kojeg dijela tijela koji nije prekriven dlakama. Male usne su tanke i razvijene samo u gornjoj trećini. Crvenilo na ulazu u rodnicu normalno je za ovu dob i nije znak upale, osim ako nema pojačana iscjetka, svrbeža i osjećaja pečenja.
Predmenarhalna dob – Dvije do tri godine prije puberteta rastu razine hormona nadbubrežne žlijezde, koji uzrokuju otpuštanje spolnih hormona. S osam ili devet godina postupno se budi funkcija jajnika, a vanjski spolni organi ponovno pokazuju znakove hormonske stimulacije: velike usne nabreknu, a male postaju zadebljane. Između desete i trinaeste godine vanjski spolni organi poprimaju izgled odraslih. U vrijeme početnih znakova djelovanja estrogena javlja se obilniji vaginalni isvjedak, koji je bjelkast i sluzav.
Postmenarhalna dob – Pojava prve menstruacije označava početak generativne dobi, to jest reproduktivne sposobnosti. Međutim, treba proći pet i više godina da nakon prve menstruacije djevojka dostigne punu zrelost. To razdoblje naziva se nubilitet (lat. nubilis, e – za udaju). Ako su menstruacije redovitije u razdoblju nakon prve, nubilitet nastupa ranije.
Mogući razlozi za posjet ginekologu
U novorođenačkoj dobi može se uočiti mali broj anomalija spolnog sustava. Najčešće su udružene s anomalijama mokraćnog ili probavnog sustava.
Mukokolpos – Jedna od rijetkih posljedica ginekoloških anomalija vidljivih u novorođenčeta je tzv. mukokolpos, koji nastaje jer nema rupica na himenu (djevičnjaku). Kako je himen u tom slučaju intaktna membrana, sluz ne istječe izvan rodnice, nego se nakuplja ispred himena i formira masu koja smeta pri mokrenju. Liječenje neperforiranog himena sastoji se u inciziji (prerezivanju) membrane i oslobađanju nakupljene tekućine.
Sumnja na djetetov spol – Jedna je od najtežih situacija u dječjoj i adolescentnoj ginekologiji. Neodređenost vanjskih spolnih oznaka novorođenčeta dijagnostički je izazov koji traži žurno zbrinjavanje i brzu reakciju.
Vulvovaginitis – Osamdeset posto svih ginekoloških bolesti u dječjoj dobi odnosi se na vulvovaginitis (upala stidnice i rodnice). Djeca su osjetljiva na infekcije s obzirom na to da stidnica nije dlakava i nema zadebljane usne, poput stidnice odraslih, a koža je osjetljiva i blizu je analnog otvora. Sluznica rodnice također je osjetljiva jer je tanka (pet puta tanja od sluznice odraslih), nema zaštitnoga estrogenskog djelovanja i ima neutralni pH. Sve te činjenice, uz slabiju lokalnu higijenu, pogoduju razvoju infekcije. Vulvovaginitis je najčešći od druge do pete godine, a s njim i prateća infekcija mokraćnog sustava. Od šeste do dvanaeste godine malo je rjeđi, što se može pripisati boljoj higijeni, ali i postupnom povećanju lučenja estrogena.
Uzroci su: bakterije iz debelog crijeva, gljivice (kandida), paraziti i spolno prenosive bolesti. Prisutnost uzročnika bilo koje spolne bolesti pobuđuje sumnju na spolno nasilje, iako je moguće da se dijete zarazi pri vaginalnom porođaju ili prilikom fizičkog dodira s majkom. Simptomi u dječjoj dobi su pojačana sekrecija, osjećaj žarenja, pečenje i vrlo često tegobe koje govore u prilog urinarnoj infekciji. U liječenju se najprije savjetuje poboljšanje lokalne higijene, nošenje širokoga pamučnog rublja i izbjegavanje šampona i sapuna. Većina uzročnika uspješno se liječi sistemskom primjenom antibiotika (oralno, na usta) i lokalnom primjenom estrogenske kreme.
Slijepljene male usne – Na taj problem se u djetinjstvu često nailazi. Dijete se tuži na lakše smetnje prilikom mokrenja ili bolno mokrenje, a prisutne su i ponavljajuće vulvarne i vaginalne infekcije. Liječenje se provodi lokalnom primjenom estrogenske kreme.
U razdoblju puberteta i adolescencije razlozi za posjet ginekologu većinom su povezani s tada već postojećom hormonskom aktivnošću i s njom povezanim poremećajima.
Neredoviti menstrualni ciklusi – Uobičajena su pojava kod adolescentica. Ipak, važno je razlučiti takve normalne promjene od stvarnih poremećaja. Prvu menstruaciju očekujemo dvije do tri godine nakon početka rasta dojki. Ako se ne pojavi do šesnaeste godine života, govorimo o primarnoj amenoreji. Ako je došlo do prve menstruacija, pa nakon nje nema krvarenja, tada govorimo o sekundarnoj amenoreji. Oligomenoreja, koja označava izostanak krvarenja u vremenu duljem od šest tjedana, ali kraćem od jedne godine, najčešći je poremećaj ciklusa adolescentica.
Do nubiliteta većina ciklusa je anovulatorna, to jest ne dolazi do oslobađanja jajne stanice, što uzrokuje disfunkcijska krvarenja. Oko 20 posto abnormalnih krvarenja uzrokovano je poremećajima koagulacije.
Prije postavljanja dijagnoze potrebni su ginekološki i ultrazvučni pregled, treba isključiti trudnoću kod spolno aktivnih djevojaka te učiniti kompletnu krvnu sliku i koagulogram. U liječenju se koristi niskodozažna oralna kontracepcija.
Bolne menstruacije – Važno ih je spomenuti, jer od toga pati čak 60 do 70 posto adolescentica, a njih oko 15 posto ima toliko jake bolove da zbog njih ne mogu ići u školu. U liječenju se koriste nesteroidni antireumatici (Voltaren, Ketonal, Brufen…) ili oralna kontracepcija.
Premenstruacijski sindrom – Ciklička pojava simptoma koji se javljaju neposredno uoči menstruacije i mogu ozbiljno narušavati kvalitetu života (napuhnutost trbuha, napetost dojki, edemi, umor, promjena raspoloženja…), a čiji uzrok nije poznat. Nijedan do sada primjenjivan način liječenja nije potpuno isključio navedene simptome.
Na kraju se postavlja pitanje – kada ići ginekologu? Ako nemaju niti jednu od navedenih tegoba, djevojkama se preporučuje prvi pregled obaviti nakon stupanja u spolni odnos.
